Birtija je ogledalo društva, a u Hrvatskoj je to doslovno – tu se dogovaraju poslovi, raspravljaju politike i donose ključne odluke. No, kako se u takvom okruženju ponaša tipičan član stranke? Ovisi, naravno, o kojoj se stranci radi.
HDZ-ovac – gazda birtije, ali ništa nije njegovo
Ulazi u birtiju kao šerif u vesternu, iako sve plaća iz tuđeg džepa (obično proračuna jer je načelnik nekog sela od 36 stanovnika). Sjeda za najbolji stol, a konobar već zna da mu donese „ono njegovo“. Pije na dug, ali račun nikad ne dolazi. Kad dođe inspekcija, samo kaže: „Ne znate vi tko sam ja“, i inspektor odjednom nestane.
SDP-ovac – filozof uz šank
Naručuje piće, ali pola sata objašnjava konobaru kako bi to trebalo izgledati u uređenoj državi. Kad mu napokon donesu pivo, krene priča o tome kako bi on sve promijenio – ali nikad ne napravi ništa konkretno. Ako mu netko spomene da je SDP bio na vlasti, brzo mijenja temu i krivi HDZ.
Mostovac – ne pije jer „nije moralno“ (ali malo ipak popije)
Dođe u birtiju samo da provjeri je li sve po pravilima. Zamjera svima što piju na dug, iako i sam naručuje „još samo jedno“. Kada ga pozovu da se priključi društvu, kaže da će razmisliti, ali onda sjedne sam i piše status na Facebooku o korupciji u ugostiteljstvu.
Domovinski pokret – pije samo domaće, ali uvozno kad nitko ne gleda
Ulazi u birtiju i odmah provjerava je li u ponudi „prava hrvatska rakija“. Kritizira uvozna pića, ali onda naruči Jacky colu. Ako mu netko spomene EU regulative za alkohol, počne govor o suverenizmu, a kad popije koju previše, krene priča o teorijama zavjere i „izdajnicima u vlastitim redovima“.
Možemo! – pivo iz craft pivovare i eko čips
Sjeda u kut birtije i naručuje neko čudno pivo koje nitko nikad nije čuo, ali tvrdi da je najbolji izbor jer je „od malog lokalnog proizvođača“. Ne koristi papirnate ubruse jer su neekološki. Pokušava uvjeriti konobara da pređe na solarne panele jer je to budućnost ugostiteljstva.
HSP-ovac – galami, ali nikad ne plati rundu
Priča o „starim vremenima“ i kako je sve bilo bolje dok je „red bio red“. Uvijek priča glasno, maše rukama i naručuje gemišt, ali nikad nije njegov red da plati. Ako mu netko spomene podjele u vlastitoj stranci, iznenada mu zazvoni mobitel i „mora ići“.
HNS-ovac – čeka i čeka
Svima “najdraža” ekipa. Uvijek ih je u najmanjem broju na šanku, ali kad netko plaća rundu, uvijek se nekak proguraju da se ubace. Vrlo su slatkoriječivi jer kad netko plaća, treba ga se držati.
