Muško prijateljstvo ne treba 48 poruka dnevno, videopozive i zajednički album s slikama s mora.
Treba samo četiri poruke godišnje. I jednu stolicu nasuprot.
Sve ostalo je višak.
Poruka 1: “Živ?”
To nije pitanje. To je protokolarno buđenje odnosa iz mrtvih.
Može proći 6 mjeseci od zadnjeg kontakta i svejedno:
– “Živ?”
– “Jesam.”
To je emocionalno rukovanje, tiha provjera pulsa.
Poruka 2: “Piva?”
Nema pozdrava. Nema uvoda.
To je muški Morseov kod za “ne da mi se pričati, ali daj da sjednemo negdje i buljimo u pod zajedno.”
Odgovor može biti:
– “Može.”
– “Di?”
– Ili emoji pive (što je najviši oblik digitalne prisnosti).
Poruka 3: “Dolazim.”
Ovdje se pokazuje lojalnost, brzina i odsustvo plana.
– Dolazim. Gdje? Ne zna se. Kad? Sad.
Pravi frend ne traži detalje, samo dolazi.
Poruka 4: “Idemo.”
Gdje? Tko zna.
Ali znate da nešto treba radit.
Bilo da je selidba, cuga ispred dućana, čuvanje roštilja, moralna podrška kod prekida ili “idemo pogledati novu konobaricu” – ide se.
Bez pitanja.
Bez sumnje.
Bez žene da zna.
Ono što ne piše – ali se zna:
• Kad je teško – zoveš njega.
• Kad ne znaš što reći – šutite zajedno.
• Kad sjediš kraj njega 2 sata bez riječi – to je terapija.
• I kad zove rundu bez da pitaš – to je ljubav. Samo ne zovi to tako jer je gay.
