U zemlji gdje je svatko stručnjak za politiku, zdravstvo, nogomet i roštilj – postoji čitav niz tvrdnji koje su se toliko puta ponovile da ljudi stvarno u njih vjeruju. A ne bi trebali. Uopće.
- “Ako si pošten i radišan, uspjet ćeš” – Da, možda u Njemačkoj
- “Nema veze, sine, samo ti završi faks pa si miran” – Faks završen. Sada mirno sjedi doma i čeka da mu rodbina s mora pošalje viškove pršuta.
- “Kod nas su najbolji doktori” – Jesu. Samo nisu više kod nas.
- “Na mladima svijet ostaje” – Mladi: U Irskoj. Ostatak: Čeka da ih netko prebaci iz pošte u MUP bez javnog natječaja.
- “Naši su najpametniji i najškolovaniji kad odu van” – Istina – tamo šuti, radi, ne parkira na zebri i ne komentira tuđi roštilj. Čim se vrati – sve zna bolje od svih.
- “Kod nas ti je sve mito i korupcija” – Jest. Al i dalje svi zovu “čovika u bolnici šta zna nekog” kad zatreba štela za ultrazvuk.
- “Mi Hrvati nemamo gospodara” – Osim ako je svećenik, nogometni izbornik, glavni u firmi, najstariji u klapi ili neko s Toyotom iz 2006. na leasing. S plavim crtama i glasnim auspuhom.
- “Mi smo gostoljubivi narod!” – Do 15. kolovoza. Nakon toga – ni Talijani, ni Njemci, ni rođena tetka iz Njemačke nisu više dobrodošli. I svi smrde. I parkiraju krivo. I smetaju. Ma zapravo smetaju i prije 15. kolovoza.
- “Ne smetaju mi strani radnici” – Kad ga vidi na električnom biciklu, sanja da ga izgura automobilom s ceste, jer eto, njegov sin radi takvih ne može naći posao u struci. Bi sin našao, ali najbolje partije Fortnitea su taman pred jutro.
- “Pas i auto mora biti iz Njemačke” – A svi voze Renault i imaju mješance.
Gratis
“Ne smetaju nam homoseksualci” – Tak dugo dok sin ne dovede dečka na večeru.
